Ovisnost o radu jedna je od bihevioralnih ovisnosti s relativno dugom poviješću istraživanja i teorijskog propitivanja.

Kompulzivno preopterećenje vjerojatno je prisutno u ljudskim društvima od davnina; međutim, prema našim saznanjima, nema dostupnih sustavnih studija o ovom pitanju. Pretjerana zaokupljenost poslom i produktivnošću, često povezana s pohlepom, pretjeranom brigom i tjeskobom može se vjerojatno pratiti barem do 5/6 stoljeća pr. 

VREMENSKI PLAN KLINIČKOG I ZNANSTVENOG INTERESA

1903 Pierre Janet opisao je "psihasteniju" povezanu s perfekcionističkim brigama (i nalik nečemu što će se kasnije nazvati opsesivno kompulzivni poremećaj osobnosti; OCPD), koju je kasnije usvojio Sigmund Freud. Utvrđeno je da psihastenici imaju fizičke probleme kao što su glavobolje, bolovi u leđima ili nesanica.

1919 Šandor Ferenci je opisao tzv.nedjeljna neuroza“. Simptomi sslični ovima koje doživljavaju psihasteničari i drugi fizički simptomi primijećeni su među neki pojedinci u danima kada su se pokušavali odmoriti od posla. Ovo je možda prvi pokazatelj simptoma ustezanja povezanih s ovisnošću o radu u kliničkoj literaturi. 

1952 DSM-I (APA 1952., str. 37) uključivao je kompulzivnu osobnost sa značajkama kao što su "pretjerana sposobnost za rad" i "nedostatak [normalne] sposobnosti za opuštanje".

1968/1971 Pojam radoholizma/ovisnosti o radu u psihološku literaturu uveo je Wayne Oates.

1970-ih  Već 1970-ih godina su prepoznate radoholičarske sklonosti medicinska literatura visokog profila.

2013 Pretjerana predanost radu bila je jedan od rijetkih kriterija OKPD-a koji se održao od DSM-III do DSM 5 (APA 2013), a često se naziva "radoholizam" u literaturi o OKPD-u (Grilo et al. 2004).