Jedan od najvažnijih izazova vezanih uz liječenje ovisnosti o radu je odbijanje i otpor traženju liječenja među onima kojima bi ono moglo biti potrebno. Općenito, većina ovisnika ne prepoznaje svoj problem niti traži pomoć; međutim, kliničari tvrde da je ovaj problem još izraženiji među ovisnicima o radu budući da je njihovo ponašanje potkrijepljeno visokom vrijednošću koja se pridaje teškom radu u industrijaliziranim društvima. 

Studija usporedba percepcija između parova pokazala je da se manje od 50% pojedinaca koje su partneri identificirali kao ovisnike o radu identificiralo kao ovisnike o radu.

Kvantitativna analiza sadržaja učestalosti različitih izvora korištenih u člancima dnevnih novina iz Finske, Italije i Poljske iz 1991., 1998. i 2011. godine pokazala je da u prosjeku se ovisnost o radu spominjala oko 12 puta rjeđe od ovisnosti o alkoholu. U prosjeku se spominje u 3,33% članaka u usporedbi s 39,9% članaka koji spominju ovisnost o alkoholu.

Studije na nacionalno reprezentativnim uzorcima opće populacije u Poljskoj pokazalo je da se ovisnost o radu smatra znatno manje ozbiljnom i opasnom ovisnošću od ovisnosti o alkoholu, drogama, pušenju cigareta ili ovisnosti o kockanju. Sudionici su upitani za mišljenje o određenim ovisnostima. Ocijenili su ih na ljestvici od 1 “bezopasna navika” do 10 “ovisnost opasna po život”. Prosječna ocjena ovisnosti o radu bila je oko 6, dok su ovisnosti o alkoholu i drogama imale prosječne ocjene iznad 9. No, može se uočiti i jasan trend polaganog rasta prepoznavanja opasnosti povezanih s ovisnošću o radu. U svakom uzastopnom uzorku ovisnost o radu ocijenjena je višom ocjenom. Od 5,8 u 2011., 6,0 u 2015. na 6,2 u 2019. Ovaj trend nije bio prisutan za druge bihevioralne ovisnosti kao što su ovisnost o internetu, kockanju ili kupnji.