Jedan od najvažnijih izazova u liječenju ovisnosti o poslu je poricanje i otpor traženju liječenja među onima kojima bi to moglo biti potrebno. Uglavnom, većina ovisnika ne prepoznaje svoj problem niti traži pomoć; međutim, kliničari su tvrdili da je ovaj problem još izraženiji među ovisnicima o radu jer je njihovo ponašanje podržano visokom vrijednošću koja se pridaje napornom radu u industrijaliziranim društvima. 

Studija upoređivanje percepcija između parova pokazalo je da je manje od 50% pojedinaca identifikovanih kao ovisnike o radu od strane partnera koji su sami sebe identifikovali kao ovisnike o poslu.

Kvantitativna analiza sadržaja učestalosti različitih izvora korištenih u člancima u dnevnim novinama iz Finske, Italije i Poljske iz 1991., 1998. i 2011. godine pokazala je da u prosjeku se ovisnost o poslu spominjala oko 12 puta rjeđe nego ovisnost o alkoholu. U prosjeku je spomenuto u 3.33% članaka u poređenju sa 39.9% članaka koji spominju ovisnost o alkoholu.

Studije na nacionalno reprezentativnim uzorcima opšte populacije u Poljskoj pokazala je da se ovisnost o poslu smatra znatno manje ozbiljnom i opasnom ovisnošću od ovisnosti o alkoholu, drogama, pušenju cigareta ili ovisnosti o kocki. Učesnici su upitani o njihovom mišljenju o određenim ovisnostima. Ocijenili su ih na skali od 1 “bezopasna navika” do 10 “ovisnost opasna po život”. Skor ovisnosti o poslu je u prosjeku bio oko 6, dok je ovisnost o alkoholu i drogama imala prosječne ocjene iznad 9. Međutim, može se apsorbirati i jasan trend polako rastućeg prepoznavanja opasnosti vezanih za ovisnost o poslu. U svakom uzastopnom uzorku ovisnost o radu ocijenjena je više. Sa 5,8 u 2011., 6,0 u 2015. na 6,2 u 2019. Ovaj trend nije bio prisutan za druge ovisnosti o ponašanju kao što su ovisnost o internetu, kockanju ili kupovini.