Šta je izgaranje?

Burnout je definisan u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti 11 revizija (MKB-11) od strane Svjetske zdravstvene organizacije kako slijedi:

„Izgaranje je sindrom koji se konceptualizira kao rezultat kroničnog stresa na radnom mjestu koji nije uspješno liječen. Karakteriziraju ga tri dimenzije:

• osjećaj iscrpljenosti ili iscrpljenosti energije;
• povećana mentalna distanca od posla, ili osjećaj negativizma ili cinizma u vezi s poslom; i
• smanjena profesionalna efikasnost.

Izgaranje se posebno odnosi na pojave u kontekstu zanimanja i ne bi se trebalo primjenjivati za opisivanje iskustava u drugim područjima života.”

Iscrpljenost je osnovni simptom sagorijevanja i ukazuje na sveukupni osjećaj preopterećenosti i umora od radnih obaveza. Sve više istraživanja sugerira da jeste striktno vezano za depresiju. Postoje brojni resursi o sagorijevanju koje možete pronaći na webu, uključujući i Web stranica Svjetske zdravstvene organizacije. 

Daju neke informacije o tome kako prepoznati sagorijevanje, njegove moguće uzroke i posljedice, i kako se nositi s tim.

Uzroci sagorevanja

Istraživanja pokazuju da najvažniji uzroci izgaranja uključuju:

• veliko opterećenje koje otežava ispunjavanje zahtjeva posla,
• nedostatak kontrole na poslu: kada ne možete uticati na odluke koje utiču na vaš rad, imate ograničenu profesionalnu autonomiju i nemate pristup resursima potrebnim za efikasan posao,
• nedostatak nagrada: nedostatak priznanja i finansijskih, institucionalnih ili društvenih nagrada,
• zajednica: nedostatak dobrih odnosa sa drugim ljudima na poslu, nedostatak podrške od strane supervizora i kolega, nedostatak povjerenja i sukobi na poslu,
• nedostatak pravičnosti: kada smatrate da su odluke na poslu nepravedne,
• vrijednosti: kada su ciljevi i vrijednosti organizacije u sukobu s vašim vlastitim ciljevima i vrijednostima.

Prevencija i suočavanje sa sagorevanjem

Preporuke što se tiče prevencije i suočavanja sa sagorijevanjem uključuju:

• mijenjanje radnih obrazaca, npr. manje rada, više pauza, izbjegavanje prekovremenog rada, balansiranje između posla i ostatka života,
• razvijanje vještina suočavanja, npr. kognitivno restrukturiranje, rješavanje sukoba, upravljanje vremenom,
• dobijanje socijalne podrške kako od kolega tako i od porodice,
• korištenje strategija opuštanja, npr. praksa svjesnosti,
• promicanje dobrog zdravlja i kondicije, briga o dobrom snu,
• razvijanje boljeg samorazumijevanja raznim samoanalitičkim tehnikama, savjetovanjem ili terapijom.