Definicija i simptomi

Trenutno, istraživači rade na razvoju široko priznate definicije ovisnosti o poslu kao ovisnosti o ponašanju. Takva definicija koja opisuje ključne simptome ovisnosti o poslu može biti korisna u razvoju službenih kriterija za dijagnosticiranje ovog problematičnog ponašanja.

Do sada je naučno istraženo nekoliko dijagnostičkih simptoma ovisnosti o poslu definiranih u kliničkim okvirima. Rezultati studija podržavaju ideju da su ovo validni kriterijumi za prepoznavanje zavisnosti od rada: 

  • Stalno razmišljate o svom poslu ili planirate svoj posao cijelo vrijeme ili razmišljate o tome kako da oslobodite više vremena za posao.
  • Provodite mnogo više vremena radeći nego što je prvobitno planirano ili se osjećate primorani da radite sve više i više, i radite sve više i više.
  • Radite kako biste smanjili osjećaj krivice, anksioznosti, bespomoćnosti i depresije ili radite na tome da zaboravite na svoje lične probleme.
  • Drugi su vam rekli da smanjite posao, a da ne slušate ni njih ni vas bezuspješno pokušao smanjiti količinu vremena utrošenog na rad.
  • Postajete pod stresom ako vam je zabranjeno da radite.
  • Prioritet dajete poslu u odnosu na hobije, aktivnosti u slobodno vrijeme i vježbanje.
  • Radite toliko da je to negativno uticalo na vaše zdravlje ili san.

Važno je da ih ne treba liječiti izolovano, što znači da jedan simptom ne znači da ste ovisni. Međutim, ako prepoznate da se javlja nekoliko ili svi simptomi, to može značiti da ste u opasnosti od ovisnosti o poslu ili da ste ovisni o poslu.

DEFINICIJA

Preliminarna definicija sugerirana je ovisnost o poslu kao ovisnost o ponašanju. Ova definicija uzima u obzir zajedničke elemente definicija ovisnosti i u skladu je s većinom predloženih i široko priznatih definicija ovisnosti o ponašanju do danas (Grant, Potenza, Weinstein i Gorelick, 2010; Griffiths, 1996, 2005; Holden, 2001 Karderfelt-Winther et al., 2017.). Ovi zajednički elementi su:

  • angažman u ponašanju radi postizanja apetitivnih efekata (npr. smanjenje bola, jačanje afekta, manipulacija uzbuđenjem i/ili fantazija),
  • potpuna preokupacija ponašanjem,
  • gubitak kontrole, i
  • trpi negativne posljedice.

Ovi elementi su također u velikoj mjeri podudarni s većinom postojećih definicija ovisnosti o radu, koje uključuju elemente preokupacije radom/prinude ili ovisnosti o radu, te negativne posljedice prekomjernog rada (Andreassen & Pallesen, 2016; Fassel, 1992. ; Griffiths, 2011; Oates, 1971; Robinson, 2014, Schaufeli, Taris, & Bakker, 2006; Spence & Robbins, 1992; Taris, Schaufeli, & Verhoeven, 2005; za pregled, vidi vidjeti Andreassen & Karai14-20. Murray, 2012; Sussman, 2012).

Stoga se ovisnost o poslu definira na sljedeći način:

Dio A (opća definicija)

Ovisnost o poslu karakteriše:

  • a prisila na rad i preokupacija radnim aktivnostima
  • što dovodi do a značajnu štetu i uznemirenost funkcionalno oštećene prirode prema pojedincu i/ili drugim značajno relevantnim odnosima (prijatelji i porodica).

Ponašanje karakteriše:

  • the gubitak kontrole nad radnom aktivnošću i
  • uporno tokom značajnog vremenskog perioda.

Ovo problematično ponašanje vezano za posao može imati različitog intenziteta od blage do teške.

Dio B (komplementarni specifični simptomi)

Gubitak kontrole nad radnom aktivnošću uključuje:

  • rade više od planiranog, uprkos negativnim posledicama i/ili
  • neuspjeli pokušaji smanjenja aktivnosti i/ili
  • progresivno povećanje vremena provedenog na radu.

Simptomi ustezanja (uključujući razdražljivost, negativna osjećanja, probleme sa spavanjem, itd.) su:

  • često ako je planirana/željena količina posla ometana ili
  • pojavljuju se kada se preduzimaju pokušaji smanjenja obima posla.

Radna aktivnost često služi za smanjenje negativnih osjećaja i/ili izbjegavanje međuljudskih i/ili intrapersonalnih sukoba.

DIJAGNOSTIČKA RAZMATRANJA

Kako bi se riješilo pitanje različitih razina problematičnog ponašanja, podklase blage, umjerene i teške ovisnosti o radu mogle bi se koristiti analogno trenutno korištenim dijagnostičkim kriterijima poremećaja upotrebe alkohola (Američko udruženje psihijatara [APA], 2013). Treba uzeti u obzir prednosti i nedostatke ovog pristupa (Babor & Caetano, 2008Hasin, 2012O'Brien, 2011Wakefield, 2015).

Kada je u pitanju gubitak kontrole, koji je fundamentalan za sve ovisnosti, potrebno je obratiti posebnu pažnju kako bi se napravila razlika između potrebe za kontrolom koja se provodi u odnosu na samo obavljanje posla, što je karakteristično za mnoge ovisnike o radu, i gubitka kontrolu nad stepenom uključenosti u posao i značajno smanjenu sposobnost kontrole drugih aspekata svog svakodnevnog života (vidi Griffiths, 2013). U nekom smislu, radi se o nefunkcionalnom kompromisu između povećanja kontrole nad poslom i njenog gubljenja nad svakim drugim aspektom života. Donekle je sličan onom koji je uočen, na primjer, kod anoreksije nervoze u kojem slučaju osoba ulaže mnogo truda da kontroliše unos hrane, a istovremeno trpi značajne zdravstvene posljedice i može imati probleme u mnogim drugim sferama život.

Ovaj gubitak kontrole nad radnom aktivnošću mogao bi se odraziti na neuspješne pokušaje smanjenja ponašanja. Međutim, treba uzeti u obzir da je ovisnost snažno povezana s poricanjem i većina onih kojima je potrebna pomoć tu činjenicu nikada ne prepoznaju ili ne pokušavaju smanjiti ponašanje (Goldstein et al., 2009).

bs_BABosanski